Turneja po Istočnoj Nemačkoj, honorari su
u Istočnonemačkim
markama tako da je grupa puna para koje imaju neku vrednost
jedino u zemlji gde se trenutno nalaze. U tom smislu se odlazi u
najelitnije restorane i naručuje kompletan jelovnik. Kod takve
vrste naručivanja neizvesno je šta ćete dobiti. No Boris je
samouveren i naručuje supu od kengurovog repa. Budući da je
boravio u Australiji nadahnuto priča ostalima o kakvom
specijalitetu je reč.
- Ta repina kad se skuva, mogu 12 ljudi da jedu. - uveravao je.
No konobari donesoše silna jela, predjela, začine i đakonije a
od Borisove supe ni traga.
- Ihaj, ima to da se krčka. - nije se dao zbuniti.
Posle dobrih sat i nešto postalo je već sumnjivo. Došlo se do
zaključka da kenguri ne žive u Nemačkoj a i cena u jelovniku nije
odavala utisak da je reč o nekom jelu koje se mukotrpno priprema.
Najzad je bio pozvan šef sale da objasni šta je sa supom.
- Wo ist meine Suppe? - gde je moja supa, pita Boris preko
prevodioca.
Šef je pogledom prešao preko stola a zatim preko gostiju i mirno
pokazao na jednu šoljicu koju je konobar tu usput spustio još pre
sat vremena a koju Boris nije ni konstatovao.
- Das ist Suppe. - to je supa, rekao je i posle blagog naklona
okrenuo leđa i otišao.